Stojanka

Stojanka ima 57 godina i diplomirani je ekonomista. Bavila se rukometom, dugi niz godina je radila kao sportski menadžer u Sportskom savezu Zrenjanina, a od 2010. je svoju aktivnost usmerila na politiku. Trenutno je poslanica u Skupštini Autonomne pokrajine Vojvodine.

Srbija u kojoj se ljudi u slobodno vreme bave hobijima, a ne rešavanjem globalnih problema, je Srbija kakvu bi Stojanka želela da vidi u budućnosti. „Bila bih zadovoljna da imamo mogućnosti da radimo ono što volimo. Volela bih da svi možemo da se obrazujemo, da radimo stvari u kojima uživamo, slobodno vreme da koristimo za druženje, porodicu i lična interesovanja, a ne da nam se odabir bazira na teoriji globalizacije. Htela bih, kako da kažem, mir i stabilnost zemlje na osnovu kojih možemo da živimo kao nekada. Nema potrebe da se svi bavimo politikom, da trošimo dragoceno vreme za „neke krupne teme“, već da obezbedimo lični mir i mogućnost da uživamo u sopstvenim opredeljenjima.“

Sport i kultura Srbije su njena pozitivna slika. „Kulturni deo, da kažem, društvena nadogradnja nam je dobra i jača strana. U pogledu sporta slika nam je odlična, nešto po čemu smo prepoznatljivi i na osnovu čega se i Zrenjanin zvao gradom sporta u prethodnom periodu. Vremenom smo postepeno gubili na očuvanju tradicije u sportu, ali po mom mišljenju, izgledi za budućnost su da smo na pravom putu novih uspeha. Ponosna sam na taj deo opšte kulture, kao i na ljude koji su napornim radom dostigli visoke ciljeve, ali mi bude žao što za taj trud nisu adekvatno pohvaljeni i nagrađeni.“

Činjenica da se ljudi bave stvarima o kojima nemaju dovoljno znanja i umeća, umesto da se bave svojim mikrosvetom, spada u negativnu stranu Srbije. „Mi imamo našu priču da smo najbolji selektori na svetu kada je fudbal u pitanju i svi mi „znamo“ da sastavimo reprezentaciju, a da pritom nikad nismo šutnuli loptu. Česta je pojava u Srbiji da ljudi misle da sve znaju i da se bave problemima koji nisu u njihovom domenu i koje ne mogu da reše. Verujem da bi trebali više pažnje da posvete sebi i svom mikrosvetu.“

Stojanka ne razmišlja o stvarima koje ne može promeniti, bar kad su u pitanju državne granice, članstvo u Evropskoj uniji i slično, već radi na tome da pomogne ženama koje su izložene nasilju, na poboljšanju položaja žena u društvu i tome da njihov rad postane vidljiv i cenjen. To je taj mikrosvet koji zavisi od nje i u koji ona ulaže svoje vreme i energiju da bi učinila svoj grad i zemlju boljim mestom za život.

Nema komentara

    Vaš komentar

    EnglishSrpski