Marija

Marija ima 35 godina. Radi u Telekomu u službi informacija. Piše ljubavnu poeziju i povremeno se bavi glumom.

Srbija bez predrasuda je zemlja u kojoj bi Marija volela da živi. „Srbija u budućnosti je Srbija bez predrasuda. Čini mi se da su predrasude nešto što stoji i što je u biti naših ljudi. Mi imamo problem sa svim što je drugačije, ne mislim samo na invaliditet. Mi teško prihvatamo nešto što nije naše i što nije po nekom kodeksu ponašanja.“

Blizina mesta u Srbiji je nešto što ona ceni i smatra pozitivnim u Srbiji. „Za mene je dobro to što je sve blizu. A shvatiš da je ovde sve blizu kad odeš negde na neku drugu stranu gde je nekako sve daleko i potreban ti je ceo dan da dođeš od tačke A do tačke B. Pozitivno je to što se svi znamo i što kad prođeš ulicom, uvek ima neko da ti pomogne. Ovde su ljudi drugačiji. Topliji smo, u Evropi su nekako više poslovni.“

Socijalna politika za osobe sa invaliditetom je negativna strana Srbije, smatra Marija. „Zabrinjavajuće je to što se socijalna politika mnogo sporo pomera. Sporo se rešavaju pitanja za osobe sa invaliditetom. Sporo se prave arhitektonske rampe, sporo se radi na socijalnim programima i penzijsko-invalidskom osiguranju. Sporo se rešava problem personalne asistencije za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Dok je to u zemljama Evropske Unije drugačije rešeno. Mi smo što se toga tiče na nekom početku i daleko smo od njih.“ Predrasude prema osobama sa invaliditetom takođe predstavlja jedan problem u Srbiji. „Ljudi tamo imaju manje predrasuda nego ovde za osobe sa invaliditetom, zaista. Tamo te niko ne vidi, a ovde svi znaju sve o nama, znaju šta možemo, šta ne možemo, i pre nego nas upoznaju stvore neku sliku koja napravi barijeru između nas.“

Marija je jedna pozitivna osoba. Uvek vidi svetlo na kraju tunela, odnosno izlaz iz nezgodne situacije, bez obzira što možda niko drugi ne vidi to svetlo. I to je ono što je pokreće i što je čini da se raduje sitnicama.

Nema komentara

    Vaš komentar

    EnglishSrpski