Igor

Igor ima 32 godine. Studira geografiju u Beogradu i radi u Novom Sadu kao 2D umetnik.

Zemlja u kojoj Igor ima vikendicu na Tari je Srbija kakvu bi on voleo da vidi u budućnosti.  „[U Srbiji u budućnosti] želim da budem na jednoj vikendici na Tari i da crtam. Želim da gajim svoj krompir i da proizvodim svoju struju i da me niko ne dira.”

Ljudi koji još nisu otišli iz Srbije su pozitivna slika Srbije. „Pozitivni su ljudi koji još uvek nisu otišli, to je ono prvo. Pozitivno je i, na primer, kad vidiš mog ćaleta koji ide na biciklu na posao i uvek je nasmejan. Postoje ljudi koji izlaze iz zdrave hrane i tužni su, spojili se sa zemljom, imaju crne misli, skroz se ućebali, potonuli su. Ali postoje i ljudi koji su bogati duhom i koji su još uvek tu, jer su to odabrali.“

Obrazovanje je loša strana Srbije. „Negativna strana je obrazovanje u Srbiji. 2004. sam pričao sa jednim matematičarem i lepo mi je rekao da se degradiranje vrši neverovatnom brzinom. Znači, izbačeni su teški zadaci, koji imaju tri zvezdice. Postali su najteži oni koji su bili srednje teški i ubačena je eskadrila zadataka koje i duduk pamti. To je bilo 2004. godine, ali eto, to degradiranje je nastavljeno, znači obrazovanje je patos.“

Igor je od malih nogu otkrio svoj talenat za crtanjem i vajanjem. Voli da pravi predmete od gline i žice što zahteva veliku posvećenost i preciznost. Svoja umetnička dela rado poklanja prijateljima i rodbini. Bez obzira što studira geografiju, smatra da nije geografija to što se vidi u knjizi, već ono što oseti pod nogama.

Nema komentara

    Vaš komentar

    EnglishSrpski