Snežana

Snežana ima 50 godina. Po zanimanju je diplomirani defektolog, oligofrenolog i muzikoterapeut, a zaposlena kao direktor osnovne i srednje škole za decu sa smetnjama u razvoju. Završila je srednju muzičku školu i pored svog posla direktora, bavi se muzičkom terapijom za osobe sa smetnjama u razvoju.

 

Srbija, zemlja u kojoj se svaki njen građanin oseća dobro u svom svetu, je zemlja kakvu bi Snežana želela da vidi u budućnosti. „Srbiju vidim kao državu koja misli o svakom svom građaninu, i u toj državi svaki građanin se oseća dobro u svom mikrosvetu. Primetno zadovoljstvo i sigurnost kod ljudi, dobar je znak egzistencije zemlje u budućnosti. Zemlja u kojoj vlada mir, gde postoji razumevanja za tuđi rad i trud, za greške koje se nehotice čine,  međusobno poverenje ljudi, važna su njena odlika. Ono što je za mene veoma bitno je borba protiv stereotipa i smanjenje stope nasilja u bilo kom smislu: psihološkom, fizičkom, emotivnom i seksualnom.“

Srbija je zemlja kulturnih ljudi. Srbija je zemlja sporta. Na primeru jednog njenog grada, možemo zaključiti kako predstaviti Srbiju na način kakav joj dolikuje. „Zrenjanin je grad kulture, gde ljudi sa različitim shvatanjima i sferama interesovanja, bez obzira na prostornu veličinu grada,  imaju odlične resurse i predispozicije da njihov grad postane važan kulturni centar države. Kako je opšte poznato da Zrenjanin obiluje sportskim klubovima, dodatnim angažovanjem mladih ljudi može se uticati na dalji razvoj i uspeh u sportu. Osvrnuću se i na ljude, građane Zrenjanina, koji su otvorenih misli spremni i na promene. Ima među ljudima i primetnog nezadovoljstva, ali je dobra stvar što je optimizam taj koji ga nadjačava. Uzimajući za primer decu ometenu u razvoju, te otvorenost i srdačnost zaposlenih u sportskim klubovima spremnih da se posvete toj deci i program obuke prilagode njima, dokaz je ljudskosti pre svega. Samim tim ruše se brojni stereotipi i predrasude, ali je za dalji napredak neophodno vreme, ideje, volja i rad ljudi.“

Ono što Snežana smatra zabrinjavajućim je što ljudi više ne gledaju na život, kao na jednu skladnu celinu. „Ono o čemu razmišljam u poslednje vreme i što me rastužuje, upravo je to što ljudi previše vremena troše na nepotrebne detalje, za nastale probleme pronalaze kratkoročna rešenja, a svemu i svima pristupaju sa dozom nepoverenja. Sve je to posledica nestabilnog vremena u kome smo živeli krajem prošlog i početkom sadašnjeg veka. Nekada smo bili SFRJ, pa postali SRJ, nakon toga Srbija i Crna Gora, da bi na kraju ostala Srbija. Doživeli smo veliki gubitak, gubitak naše zemlje: jedne, druge, treće…gubitak prijatelja i sigurnosti, gubitak vere u budućnost i još dosta toga. Osetili smo i bombardovanje zemlje što je na nas rezultiralo nesigurnošću postojanjem. Stresne situacije su izuzetno uticale na ljude, pa ih samim tim usporile za dalji razvitak i pomak u životu.“

Snežana je svoju priču, koju neki ljudi sagledavaju kao nesrećnu, uspela da pretvori u jednu srećnu ljubavnu priču. Ona se bori za decu koja nisu imala sreće pri rođenju, za porodice kojima je potrebna pomoć, a koju ona nesebično pruža. Sve što radi, radi punim srcem i što je jako važno za druge ljude, uvek i sa osmehom na licu.

Nema komentara

    Vaš komentar

    EnglishSrpski